Osnovna škola Ivana Viteza Trnskog

Nova Rača je selo jugoistočno od Bjelovara, važno kao središte župe u okviru Bjelovarskog dekanata i Kalničkog arhiđakonata, a spominje se 1230.g. Izvori navode da su crkvu u Rači još 1312 .godine, prije ukinuća reda sagraili ''Crveni fratri''-templari, a kasnije da su je razorili Turci. Godine 1334. i 1501. u Rači se spominje župa, kao i u Bedeniku, koja je uništena dolaskom Turaka.

Još 1704. godine na ovom se području spominje jedino župa sv .Šimuna i Jude u Međurači, a Rača je s crkvom Blažene djevice Marije bilo njezino područna filijala. Već 1707. godine obnavlja se župa u Rači podizanjem nove drvene župne kurije, a Juraj Bedeković donosi izvorni sporazum o osnutku župe u Rači s 94 domaćinstva. Od 1714. godine do 1742. godine iz Rače se upravlja i župom Međurača, dok nije učinjeno definitivno razgraničenje između tih dviju župa, a sjedište župe Međurača preneseno u Nevinac. Povećanjem broja stanovnika i osnivanjem naselja, župa je u Rači dobila veliko područje sjevernoistočnoga djela bjelovarskog dekanata. Do smanjenja površine župe dolazi 1789. godine  kada su osnovane župe u Cigleni i Velikom Grđevcu i 1909. godine osnutkom župe u Velikoj Pisanici.

Gledano kronološki, Rača se spominje od 1230. godine, kada su templari (pučki zvani ''Božjaci'') dali zagrebačkom biskupu Stjepanu II. zemlju u Vaški, a on njima zemlju na području današnje Rače. Međurača se spominje 1392. godine kao mjesto sajamskih privilegija, a Rača se spominje još 1530. godine kao ''Castrum Rache''', kao mjesto s utvrđenim objektom. Do dolaska Turaka u 16 .stoljeću gospodarem je ovdje bio, nakon templara i ivanovaca Lovro Iločki. U vrijeme Turaka u Rači je bila ''karantena za stoku kupljenu na području Turske vlasti'', pa se od toga vremena ovdje po više dana održavaju poznati stočni sajmovi, osobito za Veliku i Malu Gospu.

U župnoj crkvi sv. Marije u Novoj Rači, na južnom zidu unutrašnjosti crkvene lađe uzidana je spomen ploča sa sažetim tekstom o povijesti crkve. U povijesnim izvorima godine 1410. u Rači se spominje crkva sv. Nikole. Dolaskom Turaka na ovo područje prema Čazmi od 1552.-1559. godine Rača je stradala, pa tako i gotička crkva u njoj. Nova Rača je u srednjem vijeku bila važnije središte na ovom prostoru, kasnije poznato kao sajamsko mjesto, sjedište župe i poznato marijansko proštenište za okolicu, potom manji upravni centar za okolna sela ,a danas se ovdije nalazi općina u okviru BBŽ-a.

U centru Nove Rače, na uzdignutom ograđenom gradilištu nalazi se crkva Uznesenja BDM, postavljene u pravcu istok-zapad, okružena zelenilom parka, za djelovanje župnika Mihaela Ćernića 1709.godine spominje se nova sakristija kraj crkve ''subfornice.'' Crkva je 1720. godine bila ''restaurirana''. Obnovljena crkva već je 1720. godine imala spominjana četiri oltara, glavni oltar BDM, zatim oltar sv. Križa, Svetog Duha i sv. Josipa. Te godine spominje se uređena sakristija i iznad kule od temelja zidani zvonik. Za djelovanja župnika Franje Josipa Rosenberga 1782. godine pregrađena je župna crkva i konačno je dobila svoj današnji oblik. To potvrđuje kamenska vizitacija iz 1842.godine. Crkva kao uspomenu na svog graditelja posjeduje relikvijar sv. Križa, što ga je on 1764. godine donio iz Rima. Godine 1800. na crkvi je popravljeno krovište,1803. uređena je pokrajnja kapelica, pod zvonikom i u nju postavljen oltar sv. Križa, a 1837.i 1838. ponovno je uređeno krovište crkve i zvonika. To je današnja crkva, posvetio ju je 11.srpnja 1805. godine imala je glavni oltar u čast Uznesenja BDM. Može se zaključiti da je župna crkva Uznesenja BDM u Novoj Rači po svojim stilskim oznakama slična ostalim sakralnim kasnogotičkim objektima. U 18. stoljeću je barokizirana, a zbog svoje povijesne i umjetničke vrijednosti proglašeno je spomenikom kulture i pod zaštitom je Konzervatorskog zavoda.

Prethodinh nekoliko dana učenice 7. razreda s nastavnicom Irenom Živoder bavile su se istraživanjem povijesti školstva u Novoj Rači i to proučavanjem izvornih materijala tj. stare školske spomenice koja se u čuva u Državnom Arhivu u Bjelovaru.

U Novoj Rači su prvobitno bile dvije škole: Njemačka trivijalka koja je uzdžavana od strane države i Općinska osnovna škola koju je plaćala općina. Njemačka trivijalka spominje se od 1799.godine,a to znači da je školstvo u Rači staro 212.godina. Škola je imala dva razreda u kojima se učilo na njemačkom jeziku. U prvom razdredu niži odijel, zatim prvi razred viši odijel i drugi razred. U Općinskoj se školi učilo na materinjem jeziku. Iz drugog razreda Općinske škole prelaze u Njemačku trivijalku gdje se školuju za vojnike ili različita zanimanja. (2-3.g),a djevojke su opetovale pučku nauku.Narodna tradicija pripovijeda da je prva Općinska škola započela s radom u Staroj Rači na križanju puta za Novu Raču i Severin. Školstvo je pripadalo pod Pukovsko školsko povvjerenstvo koje je bilo pod vlašću dvorskog Ratnog vijeća. Svakom školom upravljao je najbliži mjesni vojni časnik. Do 1868.godine u Njemačkim trivijalnim školama predavalo se na njemačkom jeziku,a od 8.rujna 1868.godine donesena je odredba po kojoj se od prvog razreda trivijalke predaje na hrvatskom jeziku. Ovom odredbom hrvatski jezik postaje ravnopravan s njemačkim jezikom. Od 1872.godine ukida se Njemačka trivijalna škola te postaje Dječaćka Općinska škola,a Općinska škola postaje Djevojačka škola. U objema školama nastava se odvijala na hrvatskom jeziku. Od 1877.godine obje škole spojene su oospolnu Pučku školu. U tu školu išla su djeca iz Nove Rače,Stare Rače,Drljanovca i Sasovca. U međuvremenu su u istu školu krenula djeca iz Sl.Kovačice Orlovca,a Kozarevac je pripadao nevinačkoj školi.

1890.godine Ivan Vitez Trnski od svoje otpremnine osniva Zkladu za ,,najmarljivije i najćudorednije'' učenike.Ta zaklada im omogućava upis u društvo sv.Jeronima u Zagrebu kao i daljnje školovanje. Od 30.rujna 1894. dvorazredna škola u Rači postaje četverorazredna.Saznajemo da su u slučaju napuštanja službe učitelji dobivali otpremnine u iznosu jednogodišnje plače i narednih 5 godina dobivali dohodak.Tijekom I. svjetskog rata nastava nije prekidana,a tijekom II. svjetskog rata u razdoblju 1943.-1944. zbog vojih operacija nije bilo kontinuirane nastave.