U mjesecu listopadu, kao i svake godine, u našoj se školi obilježavali Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje.
To je vrijeme u kojem je najljepša buka upravo ona – buka radosti i veselja. Taj trenutak, kad je školsko zvono označilo početak zajedništva, bio je ispunjen uzbuđenjem i toplinom. Učenici su se spuštali u dvoranu, kušali ukusne i mirisne slastice, kolače i kruhove koje su s ljubavlju pripremili njihovi roditelji, bake i učenici. Bio je to trenutak zahvalnosti – ljudima i Bogu, za sve darove zemlje, za sve što primamo i što jedni drugima darujemo.
Listopad je bio mjesec zahvalnosti, molitve i mira. Tijekom njega obilježavala se Nedjelja zahvalnosti za Božja dobročinstva i Dan kruha – dani kad su srca bila otvorena radosti, a duše ispunjene zahvalom za obilje plodova koje nam Gospodin daje. Ipak, misli su mnogima poletjele i prema onima koji nemaju – prema gladnima, siromašnima i beskućnicima, onima koji nemaju svoj dom ni toplinu obiteljskog ognjišta. U tišini srca rodila se spoznaja da čovjek treba drugoga čovjeka, da treba voljeti i biti voljen, pomoći i dopustiti da mu se pomogne.
Mnogi su se prisjetili i misionara koji, vođeni ljubavlju prema Bogu i ljudima, pomažu siromašnima i gladnima diljem svijeta. Učenici su se, potaknuti duhom dobrote, odricali dijela svoga džeparca kako bi pridonijeli da bude što manje gladnih.
Svi su zajedno razmišljali o vrijednosti kruha – o tom skromnom, a svetom daru. Često ga, u izobilju, uzimamo zdravo za gotovo. Bacamo ga, biramo, raspravljamo o njegovu obliku, boji, svježini. A negdje daleko, netko izgovara tih vapaj: „Dajte taj kruh nama gladnima!“
Kruh sa sedam kora – simbol rada, znoja i života – danas se, nažalost, premalo cijeni. Dani kruha upravo su zato bili podsjetnik na duhovnost, zahvalnost i skromnost. Oni su pozivali na promišljanje o temeljnim vrlinama: mudrosti, umjerenosti, hrabrosti i ljubavi koje, poput kruha, mogu donijeti obilje ili oskudicu – ovisno o tome kako ih njegujemo.
U školskom ozračju mira i duhovne povezanosti, program se odvijao u znaku zahvalnosti, pjesme i molitve.
Učenici su pjesmom „Ima jedna duga cesta“ uputili poziv za mir – poziv koji izvire iz dubine ljudskog bića. Molitvom svetog Franje Asiškog zazivali su pomirenje i ljubav, podsjećajući da mir započinje u srcu.
Najmlađi, učenici prvog razreda, razveselili su sve nazočne brojalicama i pjesmom „Od miša do mlina“. Njihov vedar nastup bio je simbol nevinosti i novog početka.
Drugaši su donijeli dah jeseni kroz recitaciju „Listopad u gradu“ i igrokaz „Jabuka i bundeva“, dok su osmaši, pjesmom „Dobri duh kruha“, pozvali sve da promisle o smislu kruha – da ga cijenimo, da za njega radimo i da Bogu zahvaljujemo.
Četvrtaši su pokazali što znači odgovornost kroz svoj igrokaz „Domaća zadaća za dane kruha“, a školski je zbor razveselio sve pjesmom „Kruše života“. Učenici vjeronaučne skupine predstavili su dirljivi igrokaz „Lijepo je što postojiš“, ispunjen toplinom i porukom prijateljstva.
Zajedništvo se nastavilo pjesmom „Ja lutam presretan ovom divnom zemljom“ te pitalicama o kruhu, koje su donijele osmijehe na lica nazočnih. Učenici petih razreda prinijeli su Bogu darove – kruh, plodove zemlje i srdačnu molitvu – uz moto: „Hvala ti, Bože, za darove sve.“
Na kraju svečanosti, okupljene je pozdravio vlč. Krunoslav Brunović – župnik u Velikoj Trnoviticu i Staroj Ploščici te udijelio blagoslov hrani i svima nazočnim. Njegove su riječi prožele dvoranu duhovnim mirom, a srca nazočnih ispunila se zahvalnošću.
Posebnu zahvalnost zaslužuje koordinator priredbe Zoran Matković – vjeroučitelj naše škole, koji je s mnogo ljubavi, strpljenja i duhovne snage vodio cijeli program i povezao sve sudionike u skladnu cjelinu.
Izražena je i iskrena zahvalnost svim učiteljima koji su požrtvovno bili uključeni u pripreme i izvedbu programa, kao i roditeljima i učenicima koji su s radošću ispekli i donijeli sve ukusne darove za ovu svečanost. Njihova ljubav, trud i toplina utkali su se u svaki kruh, svaku pjesmu i svaki osmijeh toga dana.
Toga dana svatko je mogao osjetiti da kruh nije samo hrana – on je simbol života, zajedništva i ljubavi. On je veza između neba i zemlje, između čovjeka i Boga.
Zato smo se zavjetovali: nećemo povrijediti kruh ni riječju ni djelom, jer on je svet u svojoj darežljivosti, velik u dobroti. On nas prati na putovanjima, bdije na našim stolovima i povezuje nas u jedno zajedništvo srca.
Neka nas i nadalje prate mir, zahvalnost i Božji blagoslov, a naša djela neka budu poput kruha – jednostavna, skromna, ali ispunjena ljubavlju.
Tekst napisao i uredio – učitelj Ante Ferk
